Umjetnici su kroz stoljeća na svojim portretima i skulpturama učestalo prikazivali vladare puno privlačnijima nego što su bili u stvarnosti. Najbolje je tu “pretjerivačku” umjetničku crtu još davne 1795. godine raskrinkala britanska kraljica Karolina opisavši trenutak kada je prvi put ugledala svog supruga Georgea IV. : “Bio je jako debeo, ni približno privlačan kao na svojim portretima”.

Trebalo je proći više od dva stoljeća da bi napokon jedan kanadski dizajner i stručnjak za virtualnu stvarnost ispravio neke od tih kreativnih sloboda brojnih umjetnika kroz povijest. Spajajući i kombinirajući strojno učenje, Photoshop i povijesne zapise, Daniel Voshart je transformirao čak 54 poprsja rimskih careva iz razdoblja Principata (od 27. pr. Kr. do 286. godine) u fotorealistične slike.

Lica starih rimskih careva oživjela su u digitalnim rekonstrukcijama, a u tom pomalo uznemirujućem projektu realnih slika možemo pronaći, između ostalih, dobro nam poznate povijesne osobe poput cara Kaligule, Nerona, Dioklecijana ili Hadrijana.

Fizičke značajke ovih odavno umrlih vladara sačuvane su u stotinama skulptura, ali ni najdetaljnija umjetnička djela (portreti ili skulpture) ne mogu dočarati kako su ti ljudi uistinu izgledali dok su bili živi.

Kako bi to istražio, snimatelj i dizajner virtualne stvarnost s adresom u Torontu Daniel Voshart upotrijebio je strojno učenje – računalni algoritam koji uči kroz iskustvo – u neuronskoj mreži, taj računalni sustav obrađuje informacije na način sličan neuronima u mozgu.

U spomenutoj neuronskoj mreži, nazvanoj Artbreeder, algoritmi su analizirali oko 800 poprsja rimskih careva kako bi modelirali realnije oblike, crte lica, kosu i kožu te dodali živopisne boje. Zatim je Voshart te Artbreederove modele fino dotjerao pomoću Photoshopa, dodajući im detalje prikupljene na kovanicama, umjetničkim djelima i pisane opise careva iz povijesnih tekstova kako bi portreti zaista oživjeli.

“To traženje cjelokupnog umjetničkog opusa i referentnih tekstova za rimske careve trajalo je otprilike dva mjeseca, a za sastavljanje svakog portreta trebalo je u prosjeku oko 15 do 16 sati”, rekao je Voshart za Live Science.

Kako je to izgledalo u praksi? Otprilike ovako: za cara Kaligulu (koji je vladao samo četiri godine, od 37. pa do 24. siječnja 41. godine kada je ubijen), Voshart je prilagodio Artbreedeerov model koristeći opise koji su uključivali “deformirane glave, udubljene oči i sljepoočnice”, te “zureće oči s blještavim odsjajem dovoljno divljim za mučenje”, iz rada pod naslovom “Osobni izgled u biografiji rimskih careva”, objavljen 1928. u časopisu Studies in Philology.

Prema novinskom tekstu iz 1928., čuveni rimski car Neron, koji je vladao od 54. do 68. godine, imao je zaobljeniju čeljust, kožu koja je bila “pjegava i odbojna” te lice koje je bilo “ugodnije, a ne privlačno”.

Kada je Voshart započeo svoj projekt preobrazbe rimski careva, i to kao svojevrsnu distrakciju tijekom karantene zbog virusa COVID-19, njegovo znanje o starim carevima bilo je, prema vlastitom priznanju – “blizu nule”.

Ipak, ono što je krenulo kao zabavni umjetnički eksperiment toliko je zaintrigiralo kanadskog dizajnera da je na kraju u njega uključio čak 54 rimska vladara, obuhvaćajući razdoblje u Rimskom carstvu koje se ponekad naziva Principat (od 27. pr. Kr. do 286. godine).

“To što sam zapravo znao vrlo malo o subjektima svojeg proučavanja bio je plus, jer mi je omogućilo da oblikujem njihova lica bez predrasuda i pristranosti”, naglasio je Voshart

Više o Voshartovim rekonstrukcijama možete saznati na njegovoj web-stranici, a posteri svih 54 fotorealističnih lica rimskih careva dostupni su u njegovoj trgovini Etsy.
