Izložba Davora Senečića i Ivana Marušića Klifa u Palazzo Moro u Veneciji bit će otvorena za vrijeme trajanja 18. Venecijanskog bijenala arhitekture (20.5. – 26.11.2023.).
“Privatni pregled” (vernissage) izložbe prije službenog otvaranja, samo za pozvane goste, bit će 18. i 19. svibnja od 18 sati, a samo otvorenje nas očekuje 20. svibnja.
Sama izložba u fokus stavlja skicu, koja u procesu arhitektonskog projektiranja više gotovo i ne postoji u svojem izvornom obliku.
O izložbi:
U procesu arhitektonskoga projektiranja danas se više gotovo uopće ručno ne skicira. Računala i izrada 3D simulacije „skiciraju“ novu arhitekturu…Olovku je zamijenio računalni miš. No, je li to u potpunosti točno?Odgovor arhitekta Davora Senečića i multimedijalnog umjetnika Ivana Marušića Klifa tomu jest multivalentna izložba s originalnim ručno rađenim arhitektonskim i urbanističkim skicama i pratećom multimedijom. Izložba koja se razvija od prve u Orisu 2019. godine do multimedijalne interpretacije u MMC Rovinju 2021. godine svoj put nastavlja u venecijanskoj Palazzo Mora.Tema cjelokupnog postava Europskog kulturnog Centra, na tri lokacije u Veneciji (Palazzo Mora, Palazzo Bembo, i Arsenali) je “Time, Space, Existence”, a odgovor Senečića i Klifa bavi se slobodom izraza koji nudi skiciranje, iskustvu sraza olovke i papira i činjenici, odnosno fenomenu da su kuće napravljene po tim skicama, sada već “vremešne dame”, a skice i danas potpuno aktualne, bezvremenske. Skice Davora Senečića rađene su u Beču, kao dio arhitektonskog projektiranja iz devedesetih godina, za objekte izgrađene u Beču, Zagrebu, Linzu, Potsdamu, Sarajevu, Puli, Mistelbachu itd. Navedene skice rađene su u smislu i kontekstu iznalaženja optimalnih arhitektonsko-urbanističkih rješenja, flomasterom na skicen papiru, i pukim slučajem ostale su sačuvane do danas. Za svoje skice Senečić kaže da su transformacija ili simbioza. Konkretna i jednostavna. Misli, imaginacije i ruke koja vuče liniju na tom fantastičnom papiru. Samoća i sloboda uma gdje vrijeme staje i predstavlja tu liniju koja nema kraja. “To je na neki način i reminiscencija skiciranja, jer se danas, u računalno doba, 3D simuliranja itd, to radi sve manje. Ali ruka koja crta, ne postupa na isti način i s računalnim mišem. Pa stižemo na tu simpatičnu teoriju o “Thinking Handu”, jer se u antropološkom razvoju Hommo Sapiens značajno pomakao kad je uspostavljena veza misli i ruke sa crtežom…i predivni crteži iz prahistorijskih špilja svjedoče o tome…” smatra Davor Senečić. Ivan Marušić Klif, multimedijalni umjetnik koji radi na području kinetičkih, svjetlosnih i video instalacija, zvuka, glazbe i performansa je napravio vrhunski multimedijalni performans baziran na tim skicama, koje je nevjerojatnim modernim interpretacijama pretvorio u dojmljivo iskustvo. Četiri projektora tvore potpuno novi doživljaj glavnog stubišta Palazzo Mora. Ni ta dominantna pozicija postava nije slučajna, naime, i glavna je kustosica Europskog kulturnog Centra, Rachele de Stefano uvjerena da u arhihitekturi sve počinje i završava srazom ručne skice i nove tehnologije; ili riječima akademika Nikole Bašića, na otvorenju izložbe u Rovinju:” Nemojte zaboraviti kako se u ruci drži olovka. Naša je sloboda i naša je potvrda u umijeću ručnog rada. Postoje mišljenja da će se naša civilizacija naći pred provalijom pogubnog sraza tehnologije i manualnih vještina. U tom hipotetskom trenutkom možda će ključno civilizacijsko i egzistencijalno pitanje biti: tko zna ručno zapaliti vatru”.
