“Stadion Maksimir [sportska arhitektura Vladimira Turine]” naziv je izložbe kojoj je cilj dati povijesni presjek, kontekstualizirati i naglasiti važnost Stadiona i okolnog prostora kao inspirativnog okruženja, afirmirati taj prostor kao izvorišnu točku zagrebačkog sporta, njegovu arhitekturu i urbanizam, povezanost s klubom, navijačima, čovjekom, gradom i šumom-parkom Maksimirom.

Izložbu možete pogledati u Muzeju grada Zagreba od četvrtka, 24. prosinca 2020. do 28. ožujka 2021.godine, a najzaslužnija osoba za njezinu realizaciju jest autorica izložbe dr. sc. Hela Vukadin Doronjga, muzejska savjetnica.
Uklapanjem u situaciju razmjerno skučene parcele uz Maksimirsku cestu, otvaranjem izvanredne vizure na maksimirsku šumu i Medvednicu u daljini te visokom razinom oblikovanja cjeline i detalja – Stadion Maksimir iznimno je djelo sportske arhitekture, piše autorica u predstavljanju izložbe.

(FOTO: Muzej grada Zagreba)

Arhitektonska ostavština jednog od najutjecajnijih hrvatskih arhitekata Vladimira Turine, autora Stadiona Maksimir (1946. – 1964.), koji je i danas oslonac i inspiracija jer je njegov jezik arhitekture razumljiv, istinit, jednostavan, emocionalan i snažan, dio je fundusa Muzeja grada Zagreba.

Profesor Turina arhitekturu je gledao desetljećima unaprijed. Neposredno nakon Drugoga svjetskog rata intenzivno se posvećuje temi sportske arhitekture, posebice projektiranju stadiona i plivališta. Zadobivši svjetsku reputaciju, prepoznat je i pozvan kao ekspert na tom području za izradu idejnog projekta Olimpijskog stadiona u Teheranu za 120.000 gledatelja (1967. – 1968.), a njegovi ključni projekti (sa Stadionom Maksimir) prezentirani su i objavljivani u hrvatskim i stranim stručnim časopisima, kao autorske samostalne publikacije te u katalozima olimpijskih i međunarodnih izložbi sportske arhitekture.

(FOTO: Muzej grada Zagreba)

Izložba je rezultat dugogodišnjega znanstvenog istraživanja (temelji se na doktorskoj disertaciji autorice, uvažavajući znanstvene doprinose suradnika i kolega na polju sportske arhitekture, i šire), a njen sadržaj postupno je stvarao konačan izgled i atmosferu.

Budući da Stadion Maksimir nije samo arhitektonski sklop, nego i dinamičan prostor za rad, nadmetanje u sportu, navijanje, druženje, glazbene spektakle – građa za izložbu je sadržajno i produkcijski šireg obuhvata, znanstveno interpretirana, a istodobno ne želi biti pravolinijska, nego dinamična i zabavna.

Kao što je iz samog naslova izložbe razvidno, usko su povezane dvije glavne teme: Stadion Maksimir kroz povijest i danas, s naglaskom na projekte arhitekta Vladimira Turine, i posebno njegove projekte sportske arhitekture. Kroz nekoliko podtema kontekstualizirane su u prostoru i vremenu pojedine dionice dviju glavnih tema.

(FOTO: Muzej grada Zagreba)

Izložbu čine dvije grupe predmeta: izvorni nacrti, fotografije i publikacije etapa projektiranja i izgradnje Stadiona Maksimir (1945. – 1969.) i drugih građevina sportske arhitekture Vladimira Turine (1941. – 1968.), te raznorodni predmeti koji pojašnjavaju navedenu građu. To su uporabni predmeti koji su pripadali prof. Turini, trofeji GNK Dinamo, plastične stolice s tribina, trava, „lutke“ za slobodne udarce, projekcije mitskih utakmica, plakati i katalozi dvaju velikih koncerata Davida Bowiea i U2

Za izložbu su izrađene makete presjeka zapadne i istočne tribine te je posuđena maketa cjeline stadiona s Arhitektonskog fakulteta. Zanimljivo je vidjeti i projekt Centralnog stadiona (1945./1946.), zamišljenog u središnjem dijelu cijeloga današnjega sportskog sklopa na Sveticama, ili kako nježnu liniju tribina Turininog Olimpijskog stadiona Banjica, Beograd (1. nagrada, neizvedeno, 1947.) prepoznajemo na Gradskom stadionu Poljud Borisa Magaša, Turininog asistenta i suradnika na više projekata, pa i onomu Istočne tribine Stadiona Maksimir.

(FOTO: Muzej grada Zagreba)

Asocijacija na TUNEL za izlaz momčadi na nogometni teren (južna tribina stadiona) uz autentičnu glazbu iz filma The Warriors (1979., Walter Hill), himnu Dinama, važan je segment izložbe, kojem korespondira i „ulazna procesija“ na izložbu, no spomenimo i murale (grafite), koje također možemo vidjeti, koji su dio urbanog dizajna grada, ali i puno više od toga: „ČINIŠ ME SRETNIM KAD TUŽNO JE“ (K. Vojnovića 28); recentni mural Bad Blue Boysa posvećen VUKOVARU (podvožnjak, Čulinečka ul., Dubrava)…

Više o današnjem stanju Stadiona Maksimir možete pročitati OVDJE.

Podijeli sadržaj na društvenim mrežama!
Autor

Pričamo o fenomenima koje izazivaju ili uzrokuju urbane pojave u društvu, idejama koje prožimaju pop kulturu, tehnologiju, film, književnost, umjetnost, glazbu, dizajn...

Ostavi komentar