Onima kojima je poznata slavenska mitologija već na prvi pogled su kao iz topa ispalili – “pa to je koliba Babe Jage!”. Jer upravo tako izgleda neobični drveni objekt koji nosi titulu jedne od najstarijih zgrada u općini Hattfjelldalcu Norveškoj.
Norvežani ovakav objekt zovu “stabbur” što u slobodnom prijevodu dolazi od dviju riječi “stup” i “kuća”. Drvena je koliba služila kao skladište hrane i za čuvanje drugih stvari iznad tla i daleko od dometa životinja.
Ova drvena kuća datira iz 18. stoljeća, neki stručnjaci tvrde da je izgrađena oko 1770., no nitko sa sigurnoću ne može odrediti točnu godinu. Izgrađena je na tradicionalni način sa četiri stupa te vratima okrenutima prema istoku i izlasku sunca. Dvaput je bila obnovljena . 1930. godine od strane Etnografskog muzeja, te 1990. pod pokroviteljstvom Sijti Jarngea – kulturnog i razvojnog središta naroda Sámi.
Riječ je autohtonom finsko-ugarskom narodu koji naseljavao područje Sápmi, a koje danas obuhvaća velike sjeverne dijelove Norveške, Švedske, Finske te poluotoka Kola unutar Murmanske oblasti Rusije. Sami su u povijesti bili poznatiji na engleskom jeziku kao Laponci.
No, sada se ipak vraćamo na početak priče i jedan drugi narod u čijoj je mitologija Baba Jaga, Ježi-babo ili Baba Zima bila poznata vještica, čarobnica ili šumski duh. U brojnim tim pričama Baba Jaga živi u kolibi koja se kreće na kokošjim nogama, a te ‘noge’ izgledao gotovo istovjetno kao i kod norveškog “stabbur”.
