Još tamo sredinom siječnja, odlučili smo za uskršnje praznike posjetiti Rovaniemi, glavni grad Laponije. Naše doživljaje u slici i riječi donosimo vam u ovom članku.
Grad je najpoznatiji po tome što sva djeca svijeta pišu pisma Djedu Mrazu koji službeno živi upravo u ovom gradiću, smještenom na polarnom krugu u Finskoj. Kako nama priča s Djedom Mrazom već prilično dugo nije aktualna, nije nam bilo niti napeto posjetiti grad u vrijeme Božića već upravo sada za uskršnje praznike.
Do odredišta smo stigli preko Budimpešte, a zatim avionom preko Helsinkija i do napokon 900 km sjevernije udaljenog Rovaniemijam od glavnog grada Finske. Prvi dojam po izlasku iz aerodromske zgrade bio je – evo nas ponovo u zimi.
Temperatura u laganom minusu a snijega koliko želite. Kako je put trajao ukupno oko 12 sati, stigli smo tek negdje iza ponoći potpuno umorni. Moramo usporediti da nam je od Zagreba do polarnog kruga trebalo isto vrijeme kao i od Zagreba do Lastova.
Prvi nam je dan osvanuo u suncu. Iskoristili smo ga na najbolji mogući način i uživali u skijaškom trčanju po zaleđenoj rijeci Kemijoki koja prolazi kroz grad.
Bez pretjerivanja moramo priznati da je ovo bilo najbolje skijaško trčanje do sada. Potpuno drugačiji ambijent uz skijanje na predivnom pršiću i odlično uređenim stazama. Nakon vraćanja opreme, posjetili smo i obližnji vidikovac na skijalištu planine Ounasvaara koja je smještena odmah preko rijeke nasuprot Rovaniemija.
Drugi nam je dan našeg boravka protekao u posjeti kanjonu zaleđenih vodopada, Korouoma, udaljenih 90tak kilometara od grada. Naš dragi prijatelj i vodič, Božidar iz Zaprešića koji zadnjih par godina ovdje živi, potrudio nam se pokazati i ispričati sve moguće zanimljivosti i anegdote vezane uz ovaj kanjon, a posebno nas se dojmilo penjanje do jednog od slapova kojeg zovu Mamut.
Izlet je cjelodnevni u koji je uključeno i pečenje kobasa na vatri što je našim dečkima bilo i najbitnije. Osim da se nahrane, ali i da uživaju u pripremi i paljenju vatre. Šetnja kanjonom potrajala je dobrih par sati po snijegom pokrivenim stazama ali i zaleđenim dijelovima po kojima nismo mogli proći bez žabica. Ukoliko se odlučite na ovakav izlet, znajte da je ovaj hike srednje zahtijevam i zahtijeva puno opreza.
I napokon, u trećem danu ovog izleta u finski Rovaniemi, dok ovo pišem, čekam djecu da se probude i sjednu za stol na uskršnji doručak…
Dragi čitatelji, Sretan Uskrs iz Rovaniemija!
