Njegovo je umjetničko ime 2FAST, a radovi kombinacija graffita i 3D instalacija. Ono po čemu se posebno ističe su njegovi “Splash Canovi”, umjetničke instalacije boje u spreju koje je 2FAST nazvao “Splash Can” i izveo na zaista jedinstven način. Upravo su “Splash Canovi” i razlog za razgovor s umjetnikom koji nam je izradio nagradu za najbolji mural u Zagrebu za 2023.godinu.
Možete li nam se predstaviti?
Moje ime je Krešimir Buden (ulični nadimak 2Fast), samostalni umjetnik i dizajner iz Zagreba, član ULUPUH-a i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, jedan od pionira hrvatske graffiti scene kasnih 80-ih.
Koje je vaše profesionalno iskustvo?
Nakon završene Škole primijenjene umjetnosti i dizajna 1992. (dizajn interijera) godine počinjem raditi kao ilustrator i grafički dizajner. Od tada sam usavršavao svoje znanje vizualnih komunikacija u mnogim dizajnerskim studijima i reklamnim agencijama kao dizajner, umjetnički i kreativni direktor. Radeći kao kreativni voditelj na brojnim dizajn projektima i reklamnim kampanjama. Tijekom tog vremena također sam živio svoj drugi život kao crtač grafita i umjetnik, stvarajući popratne projekte za vlastito zadovoljstvo.
Kada i kako je počela vaša umjetnička avantura te kako je nastala vaša ljubav prema grafitima i tko su bili najznačajniji uzori koji su vas nadahnuli da se krenete baviti time?
Od malena sam konstantno crtao i stvarao razne predmete rukama, tako da sam od najranije dobi bio prilično siguran što želim raditi u životu. ŠPUD, putovanja Europom, posjete muzejima tijekom tinejdžerske dobi su bili dodatan poticaj i inspiracija mojem talentu. Tijekom kasnih 80-ih sam počeo sa oslikavanjem zidova, inspiriran ponajprije hip hop spotovima na tada jedinom prozoru u svijet POP kulture – MTV-u. Grafite sam smatrao izvrsnim bijegom u kreativni svijet, posebno za jednog mladog čovjeka koji traži prirodan način izražavanja u često buntovnoj dobi. Tada sam smatrao da je to najbolji način da naš svijet učinimo ljepšim, a svoj rad dostupnim javnosti. Uzore smo tražili u tada rijetko dostupnim knjigama i MTV spotovima.
Kasnije, tijekom vremena, malo mi je dosadilo oslikavanje dvodimenzionalnih zidova i počeo sam stvarati trodimenzionalne skulpture temeljene na mojim 3D uličnim umjetničkim djelima. Bio je to prilično zahtjevan posao, jer sam započeo nešto u čemu nisam bio vješt. Ali meni kao umjetniku bilo je prilično izazovno istraživati nove oblike i mogućnosti. Mislim da je umjetnost proces učenja i istraživanja s konačnim rezultatom – osobnim zadovoljstvom. Ako smo zaista zadovoljni samim sobom i svojim radom, tek onda tu energiju kvalitetno dijelimo s publikom.
Kako je napredovala vaša writerska karijera? Kako su se stvari promijenile od kasnih 80-ih sve do tada kad ste prestali crtati?
Počeci ulične umjetnosti su bili izaz mladenačkog bunta, ponekad i agresije. Srećom, moj interes za svim vrstama likovne umjetnosti, posebice grafičkog i produkt dizajna, mi nije dozvoljavao da uništavam grad i čiste fasade. Uvijek sam tražio mjesta sakrivena od očiju javnosti i zidove koji su bili oronuli ili neugledno zašarani glupostima. Tijekom godina stvaranja, sve smo više obilazili domaće i Europske gradove gdje smo oslikavali zidove na organiziranim događanjima zajedno sa velikanima svjetske graffiti scene. Često i sa nekadašnjim uzorima i mladim kolegama koji su trenutno najcjenjeniji autori čija djela krase zidove, galerije i muzeje širom svijeta.
Ulična umjetnost je izuzetno brz i promjenjiv proces koji nam stalno daje nove radove i autore koji nadilaze buntovničke početke i redovito dolaze sa akademskim obrazovanjem i stvaraju radove koji su dopadljivi širokoj publici.
Tijekom godina sam zbog manjka vremena prestao obilaziti takva događanja, posvetio se svom primarnom poslu grafičkog dizajnera i roditelja, ali tijekom vremena sam nalazio nove izazove u istraživanju objekta proizašlih iz dvije dimenzije zida. Bio je to prilično zahtjevan posao, jer sam započeo nešto u čemu nisam bio vješt. Ali za mene kao umjetnika bilo je prilično izazovno istraživati nove oblike i mogućnosti. Mislim da je umjetnost proces učenja i istraživanja s konačnim rezultatom – osobnim zadovoljstvom. Ako smo zaista zadovoljni, onda tu energiju dijelimo s publikom.
Kada ste počinjali sa šaranjem zidova jeste li tada uopće mogli naslutiti gdje će vas vaša karijera donijeti jednog dana?
Nikako, naročito u doba 80-ih kada su naši roditelji odlazili u penzije nakon cijelog radnog vijeka u istoj firmi. Uvijek sam maštao o tome da živim od svoje umjetnosti, ali to je bilo gotovo nemoguće. Najveći neprijatelj svakom umjetniku je puka egzistencija i plaćanje računa. Realnost je da većina njih živi od “komercijalnog” posla kojim plaćaju račune, a umjetničkim stvaralaštvom se bave u slobodno vrijeme. Takav je bio i moj put, a zadovoljstvo stvaranja i istraživanja me uvijek tjerao da svaku slobodnu sekundu trošim na svoje svoje instalacije. Srećom, posao grafičkog dizajnera me uvijek kreativno ispunjavao, ali budući da je kreativnost nešto što se ne radi (nego se živi), svaku slobodnu sekundu sam trošio na svoje osobno umjetničko istraživanje 3D grafita.
U kojem trenutku svoje dugogodišnje karijere grafičkog dizajnera i grafitera shvaćate da u oslikavanju grafita postoji potencijal za dodavanjem dimenzije prostora i u konačnici izradom graffiti art skulpture?
Ljubav prema trećoj dimenziji je prisutna od najranije dobi kad sam kao dječarac crtao automobile i motore iz svih mogućih kuteva. Nakon prvih pokušaja crtanja graffita inspiriranih hip hop kulturom i MTV spotovima, počeo sam dodavati treću dimenziju i nemoguće perspektive svojim slovima. Logičan put svakog kreativca je istraživanje i likovni napredak. Stalno sam se pitao kako bi jedan takav crtež na papiru ili zidu izgledao kao stvaran objekt kojeg promatrač može obilaziti, okretati, ući u njega, igrati se svjetlom i sjenama. Stoga, nakon gotovo trideset godišnjeg prisustva na domaćim i europskim zidovima svojim grafitima odlazim u područje objekta, volumena i tražim u njima skulpturalnost odvajajući ih od zidova i njihove dvije dimenzije dajući im novu formu. Bio je to prilično zahtjevan posao, jer započeo sam nešto o čemu nisam znao ništa. Ali za mene je kao umjetnika bilo prilično izazovno istraživati nove oblike i mogućnosti.
Koji su vaši izvori inspiracije? Imate li umjetnika koji vas inspiriraju?
Mislim da imamo veliku sreću što živimo u ovim vremenima s neograničenim online mogućnostima. Pretrpani smo stalnim vizualnim utjecajem svjetskog znanja, umjetnosti, znanosti, vijesti… Što ćemo s tim, na nama je. Svoju kreativnu inspiraciju možemo tražiti posvuda i to je proces koji se mijenja tijekom života. Nekad su me inspirirali veliki umjetnici, poput Warhola, Dalija, stari majstori poput Rembrandta i Michelangela, Le Corbusiera, Bauhaus, De Stijl… Moja strast prema dizajnu automobila i motocikala od ranog djetinjstva usmjerila me na produkt i dizajn automobila i najvećim produkt dizajnerima našeg vremena kao što su Pininfarina, Walter de SIlva, Peter Schreyer, Starck i mnogi drugi više ili manje poznati dizajneri i umjetnici.
Što se tiče ulične umjetnosti, to je tako brz i promjenjiv proces koji nam stalno daje nove heroje (sa svakim osvježenim instagram feedom).
Moje ogromno poštovanje ide Banksyju. Bez obzira na to da je on osoba ili projekt, njegov inovativni pristup publici i mješavina različitih tehnika daje mi skromnu misao da on može biti jedan od najvećih umjetnika našeg vremena.
Ako morate odabrati jednu izložbu ili jedan serijal radova koji je vama najznačajniji ili s kojim se najviše ponosite, koji bi to bio? Da li vam je to na neki veliki način promijenilo život, razmišljanje ili pogled na umjetnost?
Definitivno jedan od dražih je projekt velikog 3D objekta u sklopu Muzeja ulične umjetnosti 2010. na zidu legendarne Branimirove ulice. Jednako su mi dragi i svi mjeseci potrošeni za izradu skulptura za sve dosadašnje samostalne izložbe, kontakti, komunikacija, ljudi…. Ma najdraži projekt mi je svaki put kad primim olovku i papir u ruke.
Projekt koji mi je definitivno promjenio profesionalni put i kojim sam izašao van granica Hrvatske uz suradnju sa brojnim svjetskim galerijama i privatnim kolekcionarima je izrada Splash skulptura koje od 2016. radim za, takozvanog “Oskara” u street artu – Street Art Awards – godišnje događanje u Amsterdamu, pod pokroviteljstvom Nizozemskog Ministarstva kulture, koje najznačajnijim uličnim umjetnicima Evrope dodjeljuje moje skulpture kao nagrade u desetak kategorija.
Kako je došlo do ideje za trodimenzionalni pristup mediju koji je oduvijek bio rađen isključivo na zidu? Da li je vaš pristup 3D grafitima bio opažen na međunarodnoj razini?
Nakon niza godina grafiterstva dolazi do zasićenja radom na zidovima bojom i crtežom te istražujem nove forme izražavanja. Zadržavajući dio estetike i ikonografije ulične umjetnosti istraživanje nastavljam u voluminoznim prikazima nekih od klasičnih grafiterskih motiva (slova, limenke spreja, strelice). Radovi koji nastaju imaju klasična obilježja skulptura, no nose sa sobom izrazitu vezu s uličnom umjetnošću vezanu za hip hop glazbu i subkulturu, te time ostvaruju pomak na izlagačkoj sceni. Nakon niza neuspješnih pokušaja i jako puno istraživanja i učenja stvorio sam objekte koji su prikazani na samostalnim i grupnim izložbama u Zagrebu i svijetu.
Kada ste počeli raditi Splash skulpture, da li ste imali ikakvu pomoć te kada ste otkrili da će vam to biti glavni izvor prihoda kao samostalni umjetnik?
Prve skulpture slične Splash skulpturama su nastale kao dio eksponata moje samostalne izložbu 2013. Godine (Galerija Vladimir Filakovac, Zagreb). Bila je to moja prva samostalna izložba i mjesecima sam oblikovao 13 zidnih objekata u nekoliko različitih serija baziranih na grafiti ikonografiji. Jedna od serija su bile limenke spreja koje, zaustavljene u prostoru, bacaju boju i tvore neku novu priču na zidu. Reakcije publike bile su toliko dobre da sam odlučio napraviti seriju manjih objekata, praktičnijih za slanje, bržih za izradu i cijenom pristupačne širokoj publici. Pritom sam iskoristio svoje dugogodišnje iskustvo u grafičkom dizajnu i interes prema produkt dizajnu i pokrenuo izradu 3D modela i kalupa za bržu izradu.
Sam proces je izrade modela je išao vrlo brzo, najviše zbog vrlo jasne početne ideje. Budući da je ideja finalnog objekta nadilazila moje znanje oblikovanja materijala, angažirao sam domaću tvrtku sa iskustvom u izradi prototipa automobile i materijala potrebnih za daljnju izradu. Oni su napravili savršen model splasha tehnikom CNC 3D frezanja iz kojeg se radi kalup. Vjerujem da čovjek nema dovoljno velike snove ukoliko misli da ih sam može ostvariti.
Splash skulpture su tijekom vremena našle svoje mjesto na zidovima kolekcionara i galerija širom svijeta. Sretan sam jer surađujem sa brojnim galerijama od New Yorka i Miamija, preko cijele Evrope pa sve do Novog Zelanda, koje su prepoznale tržišni potencijal u mojim radovima.
Sami počeci su bili jako skromni uz velike oscilacije u prodaji (od nijedne do max 10 prodanih skulptura mjesečno). Idućih pet, šest godina sam postepeno ulazio na svjetska tržišta, komunicirao sa cijelim svijetom, razvijao i učio na greškama. Nisam ništa forsirao i polako se razvijao u manje poznatim ili nepoznatim segmentima.
Zbog sve veće potražnje, tek krajem 2019. sam odlučio prestati raditi grafički dizajn za klijente i posvetiti se isključivo svom umjetničkom radu. Od tada sam sam sebi dizajner, agencija, fotograf i klijent i potpuno posvećen promociji i izradi svojih radova i komunikaciji sa galerijama i publikom širom svijeta.
Vaši su radovi 2020. godine bili dio interijera američke Big Brother kuće. Kako je do toga došlo?
Velika je čast što je vrhunska produkcija odabrala moje Splash skulpture kao dio dekoracije vjerojatno najpopularnije kuće na svijetu – američke Big Brother kuće. Također je riječ o neprocjenjivom PR-u zbog ogromne gledanosti tog showa u SAD-u. Produkcijska kuća je vidjela moje skulpture na Pinterestu i jednostavno su me kontaktirali i naručili desetak unikatnih skulptura. Zanimljivo je da su mi javili gdje su skulpture izložene tek kad je krenuo PR (par dana prije početka showa).
Što bi savjetovali mladim kreativcima koji trenutno traže svoje mjesto na sceni?
Inspiracija nije slučajna, potrebno je puno vježbe, učenja, grešaka… Svakodnevna praksa i puno promišljanja vode do velikih ideja. Svaki kreativac izlaže svoj rad mišljenju i kritici javnosti i za pokazati svojih ruku djelo potrebno je jako puno hrabrosti. U redu je pogriješiti i ne očekujte da svaki vaš rad bude dobar – loš posao dio je procesa i iz njega treba učiti.
FOTO: 2FAST je izradio nagradu za najbolji mural u Zagrebu za 2023.godinu koju dodjeljuje Urbano.hr
Umjetnost je proces učenja i istraživanja s konačnim rezultatom – osobnim zadovoljstvom. Tek kada je čovjek zadovoljan samim sobom, sposoban je stvarati, biti zadovoljan svojim radom, a onda može uljepšati svijet i drugima oko sebe. Sve ostalo će se desiti točno onda kada se treba desiti.
