Nekako u fotofinišu uspjeli smo posjetiti izložbu Johna Feknera u Ljubljani. Radi se o američkom umjetniku sa kojim se autor ovih redaka prvi puta susreo ranih devedesetih u knjizi Johannesa Stahla; An der Wand (1989) a koja govori u povijesti graffita i koja je do danas jedna od opsežnijih publikacija na tu temu. John Fekner je u knjizi predstavljen sa svojim radovima društveno političkog aktivizma, odnosno umjetničkim intervencijama pisanja šablonama na potpuno zapuštenim ulicama Queensa i Bronxa tada u New Yorku.
Iz priopćenja za javnost uz otvorenje izložbe u ljubljanskoj Galeriji Šibica navedeno je da se Fekner smatra jednim od “poznato-nepoznatih” umjetnika koji su kasnih 1970-ih i 1980-ih djelovali u New Yorku. Bio je dio živahne umjetničke scene tog vremena i izlagao je s Donom Leichtom, Keithom Haringom, Davidom Wojnarowiczem, Jenny Holzer i drugima.

Feknerova retrospektivno-dokumentarna izložba „Just John … And So On“ u Galeriji Šibica prvo je samostalno predstavljanje njegove umjetnosti u javnoj ustanovi koja se, zanimljivo, nalazi nedaleko od rodne kuće umjetnikova oca Ivana Feknera, rođenog 1909. godine u Karlovškoj ulici u Ljubljani.
Izložba Just John … And So On otkriva raznolike slojeve Feknerove 60-godišnje, bogate, ali zanemarene, umjetničke ostavštine. Godine 1950. rođeni umjetnik iz New Yorka uglazbio je svoju urbanu poeziju, a potom riječi pretočio u oštre javne fraze, koje su u novinarskoj tipografiji preplavile u obliku grafita zgrade propadajuće metropole koju je počela gutati gentrifikacija. Bio je dio živahne njujorške umjetničke scene kasnih 1970-ih i 1980-ih te je imao umjetnički studio u P.S.1 s Donom Leichtom, s kojim je oslikavao karakteristične motive računalne igrice Space Invaders davne 1982. godine.

Bilo pojedinačno ili u suradnji, Fekner nikada nije ograničio svoj rad na jednu umjetničku formu, već se bavio različitim disciplinama, slobodno prelazeći između poezije, glazbe, slikarstva, uličnih akcija i digitalnih videa. Na primjer, Feknerove graffiti urbane akcije pod nazivom „Znakovi upozorenja“ ( Warning Signs ) iz 1970-ih, ne samo da su zabilježile opasno propadanje New Yorka, već su i zasijale novonastalu kulturu hip-hopa kroz početke Street arta.
U svijetu opsjednutom tehničkim vizualima, Fekner se nastavlja baviti suvremenim temama poput kontrole masovnih medija, digitalne ovisnosti, korporativne pohlepe i kemijskog uništavanja okoliša, istovremeno podižući svijest javnosti o autohtonim narodima koji su raseljeni i izbrisani iz šireg New Yorka područje.
Unatoč svoj svojoj umjetničkoj prisutnosti, Fekner je svojom voljom ostao više-manje anoniman. Upravo takav je John – Samo John … I tako dalje*.
*Naslov izložbe proizašao je iz uobičajenog kolokvijalizma da se ono što je rečeno završava s “… i tako dalje”, kako bi se sugeriralo što bi se još moglo reći o pojedinoj temi ili čitalo neizrečeno.
Nažalost, prilično smo kasno saznali za izložbu te vam možemo ponuditi neke od fotografija koje smo napravili prilikom posjete izložbi koja je održana od 10.12.2024. do 19.01.2025.
Tekst i foto: Urbano.HR & Pressrelease Galerije Vžigalica
Više o umjetnosti Johna Feknera:
Godine 1950. John Fekner, rođeni Njujorčanin, počeo je pisati poeziju kao tinejdžer, a njegov prvi graffit na otvorenom 1968. bile su riječi Itchycoo Park, naslov glazbenog hita grupe Small Faces, ispisane velikim bijelim slovima na zgradi u Gorman Park u 85. ulici u Queensu, New York.
Od tada pa sve do početka 1980-ih Fekner je u anonimi izvodio akcije pisanja grafita Warning Signs (Znakovi upozorenja) u pet njujorških četvrti, stvorivši preko 300 konceptualnih radova koji su se sastojali od datuma, riječi i simbola koji su ukazivali na opasne uvjete u gradu i bio je jako zainteresiran za koncepte percepcije i transformacije.
Godine 1977. Fekner je počeo stvarati ručno izrezane šablone od kartona. Nazvao ih je riječima-znakovima i koristio ih u kombinaciji sa sprejevima na lokacijama od industrijskih ulica Queensa do Južnog Bronxa, kako bi grad zauzeo stav prema raznim ekološkim i društvenim pitanjima poput propadanja pojedinih područja, ljudske pohlepe, zagađenja, kritike masovnih medija, protjerivanje domorodaca iz New Yorka.
Označavanjem područja koja su hitno potrebna izgradnji, rušenju ili rekonstrukciji, te naglašavanjem nagomilane pustoši i drugih lokalnih problema, Fekner je želio pozvati gradske vlasti, razne organizacije i mjesne zajednice na veću odgovornost i djelovanje.
Dok njegovi prvi radovi, kao što su Growth Decay, Industrial Fossil, Urban Decay, Decay/Abandoned, Instant This Instant That i The Remains of Industry, nikada nisu namjeravali ostati trajni, oni su bili najuspješniji kada je postojeći problem riješen.
Godine 1980. Fekner je počeo raditi oko koncepta Galerije Fashion Moda, izložbenog mjesta za eksperimentalnu umjetnost i kulturnu razmjenu, te prve postaje za izlaganje umjetnosti grafita, breakdancea i Rap-a široj javnosti.
Dvije godine kasnije u okviru izložbe From The Monkey To The Monitor koju je sam kurirao predstavio je metalne Space Invadere nastale prema istoimenoj računalnoj igrici. Izradio ih je s još jednim poznatim američkim umjetnikom Donom Leichtom od čelika, rezanog metala, aluminija i auto lakova.
Osim Leichta, Fekner je izlagao kao važan akter tadašnje njujorške kulturne scene uz brojne druge priznate američke ulične umjetnike, poput Keitha Haringa, Davida Wojnarowicza i Jenny Holzer. Na primjer, 1981. američki poslovni čovjek i učitelj Martin Nisenholtz pozvao je Feknera, Andyja Warhola, Keitha Haringa i druge da eksperimentiraju u New York Alternate Media Center s ranom računalnim grafičkim sustavom Telidon.
Štoviše, 1983. Fekner je osnovao bend City Squad, sastavljen od tinejdžera koji su mu prije toga pomagali u radu na otvorenom. Fekner se već u stvaralaštvu služio računalima, pa ne čudi da je i u svojoj glazbi eksperimentirao s ranim programima za sintezu govora, kako na svom prvom EP-u pod nazivom »2 4 5 7 9 11« (1983.), tako i na kultnom albumu Idioblast iz 1984., koji je ove godine nakon 40 godina reizdan. Godine 1985. novinarka Susan Orlean napisala je u svojoj recenziji za Stroll Magazine: »Idioblast nudi mnogo toga za žvakanje, kako mentalno tako i ritmički. Grub zvuk i produkcija ne umanjuju glazbu koja je u osnovi skladna i privlačna, a slike živopisne.«
Godine 2008. Wooster Collective napisao je na popularnom američkom blogu posvećenom uličnoj umjetnosti: »Za nas je pionirski rad Johna Feknera na šablonama jednako važan za povijest pokreta urbane umjetnosti kao i rad umjetnika poput Haringa i Basquiata. Umjetnici poput Feknera, Leichta, Hambletona i drugih bili su ti koji su doista držali scenu ranih 1980-ih.«
Što John radi danas?
Na svojoj web stranici piše: »Moji posljednji radovi uključuju nestalne slike i online projekte koji koriste web kao društveni radni prostor za glazbenu i video suradnju. Sadržaj rada usredotočen je na pitanja od humanističke važnosti, ekološke probleme, kontrolu medija i društvo vođeno pohlepom, potrošnjom i trenutnim zadovoljstvom. Vjerujem da je novi materijal novo razmišljanje za svakog umjetnika bez obzira na dob ili područje specijalizacije. Bez obzira o kojoj se disciplini radi, prednost je umjetnika biti napredan i izazivati sebe preuzimanjem rizika i istraživanjem izvan poznatog teritorija. Uranjajući u neizvjesnost, umjetnici se suočavaju s novim izazovima i mogu otkriti inovativna rješenja na neočekivane načine.«