Točno na dan (14. studeni) obilježavanja 40 godina od prvog referendumaza bolnicu u Blatu, kojeg se prilično dobro sjeća potpisnik ovih redaka jer je sa svojom majkom išao u Marićev prolaz u Zagrebu na glasanje, održana je tribina u bolnici Blato u organizaciji MONTAŽSTROJA.
Kako se već iz samog poziva na tribinu kaže:

“Realizacija investicijskog programa Sveučilišne bolnice Zagreb po složenosti, opsegu i načinu izvođenja bila je jedan od najvećih i najsloženijih pothvata u povijesti Zagreba i Hrvatske. Osnovni izvor sredstava za financiranje gradnje bio je samodoprinos radnih ljudi i građana. Prvi je izglasan na referendumu 14. studenog 1982. Građani Zagreba velikom su većinom prihvatili izdvajanje od 1,5 posto osobnih dohodaka i drugih osobnih primanja u idućih pet godina, od 1. siječnja 1983. do 31. prosinca 1987. Drugi samodoprinos izglasan je na referendumu 15. studenog 1987. i trajao je od 1. siječnja 1988. do 31. prosinca 1992. Preko 400.000 zaposlenih građana Zagreba je 10 godina plaćalo samodoprinos za bolnicu koja nikad nije dovršena i ne služi svojoj zdravstvenoj namjeni.”

Tribina je zamišljena da pokuša zajedno sa gostima odgovoriti na važna pitanja vezana uz bolnicu, no na ono ključno – hoće li bolnica ikada biti završena – i dalje nema odgovora.

Za sada, bolnica Blato i dalje ostaje onaj skriveni graffiti i street art dragulj kojeg redovito posjećujemo i bilježimo novonastale radove.
Krešimir Golubić


