Točno na današnji dan 1971. godine filmska publika u New Yorku i šire dobila je priliku premijerno pogledati britanski film “Get Carter”. U ovom kriminalističkom film snimljenom prema scenariju i režiji Mikea Hodgesa glumila su tada istaknuta imena britanskog glumišta kao što su Michael Caine, Ian Hendry, John Osborne i Bryan Mosley, a naslovna ženska uloga pripala je švedskoj glumici i pjevačici Britt Ekland.
Temeljen na romanu Teda Lewisa “Jack’s Return Home” iz 1970. godine, film prati istoimenog Jacka Cartera (Michael Caine), londonskog gangstera koji se vraća u svoj rodni grad na sjeveroistoku Engleske kako bi otkrio više detalja o navodno slučajnoj smrti svog brata Franka. Sumnjajući na namještaljku i s osvetom na umu, Carter istražuje i ispituje sve uključene, pomalo vraćajući osjećaj za svoj grad i njegov okorjeli kriminalni element, piše u opisu filma.

Iza filma je stao poznati studio Metro-Goldwyn-Mayer, no upravo zbog financijskih problema MGM-a i propadanja britanske filmske industrije u tom razdoblju, nije dobio odgovarajuću promociju kakvu zaslužuje.
Usprkos tome, u Ujedinjenom Kraljevstvu je zaradio fine novce, a konačno priznanje stiglo je 1999. godine kada je “Get Carter” uvršten na 16. mjestu TOP 100 najboljih britanskih filmova 20. stoljeća prema izbor Britanskog filmskog instituta.

Pet godina kasnije anketa britanskih filmskih kritičara u časopisu “Total Film” proglasila ga je najvećim britanskim filmom svih vremena, a s vremenom je ujedno stekao kultni status te odobravanje od strane vrhunskih redatelja poput Quentina Tarantina i Guya Ritchiea.
Dodajmo ovome da je većinu glazbe u filmu, čak 13 zasebnih djela uključujući tri pjesme: “Looking For Someone”, “Love Is A Four Letter Word” te “Hallucinations”, komponirao poznati britanski jazz pijanist i skladatelj Roy Budd.
Glavnu temu poznatu kao “Carter Takes a Train”, jedan od najprepoznatljivijih komada u filmu, Budd i ostali članovi njegovog jazz trija Jeff Clyne (kontrabas) i Chris Karan (udaraljke) snimili su s proračunom od samo 450 funti! Glazbenici su temu snimali uživo, izravno na sliku, svirajući zajedno s filmom. Da bi uštedio vrijeme i novac, Budd se nije koristio ni dosnimavanjima na zvučni zapis, opisavši ovo iskustvo kao “neugodno”, ali je ipak zvučalo ugodno”.

Glavna tema filma je 1971. godine objavljena kao singlica jednostavnog naziva “Carter”, a na drugoj strani ‘vinilke’ je podržana melodijom “Plaything”, još jednim glazbenim komadom složenim za soundtrack filma. Kolekcionari danas jako traže originalne primjerke ove ploče koji se prodaju i po cijeni od oko 100 funti.