Zanimljivo je da pojam graffiti nije izvorno nastao na ulicama New Yorka ili Berlina, već među arheološkim četkicama i lopaticama – i to u Italiji! Kad su u 18. i 19. stoljeću talijanski arheolozi započeli iskapanja u Pompejima, naišli su na stotine natpisa urezanih u zidove kuća, taverna i javnih prostora. Ljubavne poruke, psovke, politički slogani, pa čak i reklame – sve ono što bi danas rekli da pripada uličnom izražavanju.
Da bi opisali te neformalne, spontano urezane poruke, arheolozi su se poslužili talijanskom riječi graffiti – što u prijevodu znači “izgrebane stvari”. Riječ potječe od glagola graffiare (grebati), koji pak vuče korijen iz latinskog graphium – pisaljke za grebanje, a još dublje iz grčkog gráphein – pisati.
Graffite spominjemo i kao izvedenicu iz termina Sgraffito – slikarske tehnike iz doba renesanse koje se odnosi na nanošenje boje na zidove u slojevima pa zatim grebanje istih da bi dobili dekorativne crteže, ornamente i motive na fasadama renesansnih zgrada.
Kako god bilo, arheološki izraz za rimske “šarotine” s vremenom postao ime cijele globalne kulture. Od zidova Pompeja do vlakova u New Yorku – duh poruke na zidu ostao je isti.
Graffiti su dakle postojali stoljećima prije nas a postojati će i stoljećima poslije nas…
Obeshrabrujuće za borce protiv graffita.. ha?
