U cijelom nizu poznatih ličnosti koje su dobile svoju oslikanu pumpu tijekom projekta Pimp my Pump posebno mjesto zauzima jedna ženska osoba – Marija Jurić Zagorka.

Prva hrvatska profesionalna novinarka, politička aktivistica i “patuljasta amazonka hrvatskog feminizma” (kako ju je nazvala Lydia Sklevicky – feministica sociologinja, etnologinja, publicistkinja, prevoditeljica i teoretičarka feminizma op.a.) svoje je mjesto dobila u Park kralja Petra Krešimira IV gdje je dočekivala žednu djecu i prolaznike, pa tako se jednom prilikom i potpisnik ovih redaka osvježio upravo na toj javnoj slavini.

Kao i puno ostalih stvari u njezinom životu, čak i datum njezinog rođenja donosi zanimljivu priću. Postojale mnoge nejasnoće i nesporazumi – a tome je jednim dijelom doprinijela i sama Zagorka često izbjegavajući navesti točne podatke o godini svog rođenja.

FOTO: Mario Kojundžić

Kao godine rođenja najčešće su se u navodile 1873., 1876. i 1879. godina, te datumi 1. siječnja ili 1. ožujka. Istraživanjem crkvenih matica i knjiga rođenih ustanovilo se da je točan datum sljedeći: 2. ožujka 1873. godine. Nažalost, na Zagorkinoj nadgrobnoj ploči na Mirogoju i dalje stoji pogrešan datum: 1. ožujka 1879. godine (Biografija na zagorka.net).

Umjesto da ju pošalju na daljnje školovanje kao natprosječno darovitu, roditelji su je još maloljetnu udali za 14 godina starijeg Andriju Matraya, Mađara i šefa željezničke postaje u Zaboku, te poslali u Szombathely, gdje je Zagorkin muž ubrzo nakon vjenčanja dobio premještaj.

FOTO: Mario Kojundžić

Bila je jako nesretna u prisilnom braku, na neko vrijeme je završila i u sanatoriju zbog nervnog sloma, pa je nakon toga odlučila razvrgnula bračnu zajednicu bijegom od muža u Zagreb.

Novinarstvom se Zagorka počela baviti odmah po dolasku u Zagreb, nakon bijega iz Mađarske i nametnutog bračnog zatvora. Uskoro počinje pisati za tada vodeći list Obzor, pa 31. listopada 1896. izlazi njezin članak “Egy percz”, i to je prvi članak koji je potpisala svojim najpoznatijim pseudonimom Zagorka.

FOTO: Mario Kojundžić

Bio je to početka jedne sjajne novinarske karijere, jer je Marija Jurić Zagorka bila prva žena u novinarskoj profesiji u Hrvatskoj, i jedna od rijetkih novinarki u cijeloj tadašnjoj Europi, no u svom se radu susretala se s mnogim teškoćama, ponajviše s rodnom diskriminacijom.

U to se vrijeme smatralo sramotnim i nemoralnim da se žena bavi novinarstvom, da još k tome sjedi u redakciji i svojim imenom potpisuje političke članke. Zagorka je, međutim, svojim radom i upornošću uspjela od anonimne referentice postati prva politička novinarka s europskom reputacijom.

FOTO: Mario Kojundžić

Uskoro je počela i ozbiljn(ij)u spisateljsku karijeru, a nakon 1910. godine redale su se književne uspješnice, s tim da je upravo te godine objavom svojeg trećeg romana – Kneginja iz Petrinjske ulice, koji je imao podnaslov Kriminalni roman iz zagrebačkog života, postala začetnica novog žanra u hrvatskoj književnosti – kriminalističkog romana

O Zagorkinom životu bismo mogli napisati puno toga, no najvažnije je zapamtiti da je bila prvoborac za prava žena, politička aktivistica i osoba koja je rušila predrasude o ženama i u novinarstvu i u književnosti.

FOTO: Mario Kojundžić

“Svakako neka jednom za uvijek svi upamte, da sve ovo što ova autorica piše ili bi imala drskosti napisati, jest i ostaje ‘šundliteratura za kravarice’”, čuvena je uvreda kazališnog kritičara Ota Krausa kojom ju je počastio u Agramer Zeitungu 1899. godine. Navodno joj je isto rekao i Ksaver Šandor Gjalski, uz preporuku da se umjesto pera primi motike i kuhače (nacionalna i sveučilišna biblioteka – blog “Mrija Jurić Zagorka i njezina krivnja, autor Dobrila Zvonarek).

Srećom, nije ga poslušala i ušla je u legendu.

Tekst i foto: Mario Kojundžić

Podijeli sadržaj na društvenim mrežama!
Autor

Pričamo o fenomenima koje izazivaju ili uzrokuju urbane pojave u društvu, idejama koje prožimaju pop kulturu, tehnologiju, film, književnost, umjetnost, glazbu, dizajn...

Ostavi komentar