U proljeće 1974. godine mladi mađarski arhitekt Ernő Rubik postao je opsjednut pronalaženjem načina kojim bi svojim studentima objasnio modeliranje trodimenzionalnih pokreta. Nakon što je mjesecima petljao s blokovima kocki izrađenim od drveta i papira, koje su držale gumice, ljepilo i spajalice, napokon je stvorio nešto što je nazvao “Bűvös kocka” ili “Čarobna kocka“. I legenda je rođena!
Izum koji je kasnije promijenio ime u Rubikova kocka postao je najpopularnija igračka za slaganje na svijetu koja je do 2018. godine prodana u više od 350 milijuna primjerka. Nadahnula je brojna umjetnička djela i filmove, te iznjedrila i natjecateljski sport nazvan speedcubing koji još uvijek puni arene tinejdžerima koji se natječu kako bi u najkraćem vremenu složili Rubikovu kocku.
U početku, međutim, nitko nije bio više zaprepašten nezadrživim uspjehom magične kocke od njezina tvorca, kako objašnjava u svojoj novoj knjizi Cubed: The Puzzle of Us All. Taj utjecaj kocke bio je puno zanimljiviji od nje same, izjavio je Rubik u jednom od u intervjua, a sama knjiga, dodao je mađarski izumitelj, pokušava dokučiti njenu popularnosti i zašto je ljudi toliko vole.
Na prvi pogled kocka djeluje obmanjujuće jednostavno, no ono što je zapanjujuće jest broj mogućih konfiguracija – više od 43 trilijuna (ili da budemo preciziniji – 43,252,003,274,489,856,000).
Rubik je u početku vjerovao da će se kocka svidjeti samo matematičarima, inženjerima ili znanstvenicima te je bio šokiran kada je “pronašla put do ljudi za koje nitko nikada ne bi pomislio da bi ih mogla privući”, napisao je u knjizi.
U prijavi mađarskom Uredu za patente 1975. godine kocku je opisao kao “igračku prostorne logike”. U to je vrijeme Mađarska bila iza ‘Željezne zavjese’ i država nije “imala posebnog afiniteta za proizvodnju igračaka”, objasnio je Rubik.
Tada su zagonetke tog tipa bile samo mali dio cjelokupnog tržišta igračaka, mogli ste ih pronaći samo u suvenirnicama i specijaliziranim prodavaonicama, ali razmišljanje o slagalici kao igrački bio je nov koncept.
Magična kocka se 1977. najprije pojavila u mađarskim trgovinama igračaka, a dvije godine kasnije na Međunarodnom sajmu igračaka u Nürnbergu primijetio ju je Tom Kremer, prodavač koji je koncept donio u tvrtku Ideal Toy Company u Sjedinjenim Državama. I komercijalizacija je mogla početi.
Početkom 1980-ih Rubikova kocka se pojavila u američkim TV reklamama i ostalim kanalima za oglašavanju, a 1983. godine postala je zvijezda animirane serije pod nazivom “Rubik, the Amazing Cube”.
U ožujku 1981. godine “Bűvös kocka” je osvanula na naslovnicu časopisa Scientific American, gdje ju je Pulitzerov nagrađivani znanstvenik Douglas Hofstadter, autor knjige “Gödel, Escher, Bach” (1979), nazvao “jednom od najnevjerojatnijih stvari ikad izmišljenih za podučavanje matematičkih ideja”.
Zanimljiva je činjenica da u vrijeme nastanka Rubik nije imao pojma može li se njegova kocka uopće vratiti u početnom stanje, a kamoli koliko brzo i trebalo mu je punih mjesec dana da riješi vlastitu zagonetku!
Uz svu tu privlačnost matematičke vještine i logike, široka popularnost Rubikove kocke može se objasniti ili zahvaliti gotovo neograničenom broju mogućih rješenja.
“To je jedna od njezinih najtajanstvenijih osobina. Kraj se pretvara u nove početke”, piše Rubik u knjizi Cubed: The Puzzle of Us All.
