Dobro, možda nećemo napisati ili reći baš sve o prvom sovjetskom znanstveno-fantastičnom filmu nastalom prije gotovo 100 godina, ali najvažnije ćete podatke i činjenice sigurno saznati u ovoj priči.
Krenimo najprije sa zvučnim nazivom – “Aelita: Kraljica Marsa”. Riječ je o nijemom znanstveno-fantastičnom filmu sovjetskog redatelja Jakova Protazanova koji je snimljen u moskovskom filmskom studiju tadašnjeg naziva Mezhrabpom-Rus (kasnije je promijenio ime u Gorky Film Studio).
Film je inspiriran istoimenim romanom Alekseja Tolstoja, a premijeru je imao 25. rujna 1924. godine. U glavnim ulogama su bile ondašnje zvijezde Nikolaj Mihailovič Cereteli, Valentina Kuindzhi i Julija Ipolitovna Solnceva, koja je posebno zanimljiva jer je kasnije izgradila karijeru uspješne redateljice.
Kao glumica Julija Solnceva bila je poznata (samo) po ulozi u Aeliti, no kao redateljica je stekla svjetsku slavu. Prva je ženska dobitnica nagrade za najbolju režiju na filmskom festivalu u Cannesu u 20. stoljeću i prva žena koja je osvojila nagradu za režiju na bilo kojem od glavnih europskih filmskih festivala. Za to je zaslužan njezin film “Kronika plamenih godina“, ratna drama o sovjetskom otporu nacističkoj okupaciji 1941. godine.
No vratimo se na “Aelitu: Kraljicu Marsa” koja je prvi sovjetski znanstveno-fantastični film i jedan od prvih na svijetu. Futuristički elementi i konstruktivistička tekstura filma učinila je Aelitu pionirom znanstveno-fantastičnih filmova pa se možemo čak i našaliti te reći da se svi kasniji filmski SF stručnjaci, od Fritza Langa do Stanleyja Kubricka, mogu zahvaliti upravo Jakovu Protazanovu i njegovoj Aeliti.
Prema filmskim izvorima, glavni fokus priče je svakodnevni život male skupine ljudi u poslijeratnom Sovjetskom Saveza, a velika važnost filma proizlazi iz njegovih ranih elemenata znanstvene fantastike.
Priča prvenstveno govori o inženjeru Sergejeviču Losu koji raketom putuje na Mars gdje povede narodni ustanak (tipičan revolucionarni motiv op.a.) protiv vladajuće skupine starješina, uz podršku kraljice Aelite, koja se zaljubila u njega nakon što ga je promatrala teleskopom. Na kraju slijedi pravi obrat, ali nećemo vam pokvariti to zadovoljstvo gledanja filma.
I za kraj jedna zanimljivost. Kada je film igrao u kinima u Lenjingradu, slavni ruski skladatelj Dmitri Šostakovič, koji je ujedno i napravio glazbu za film, bio je klavirska pratnja što je tada bilo uobičajeno tijekom prikazivanja nijemih filmova.
