Što je privuklo redatelja Branka Ivandu da se vrati živom prostoru teatarske scene i u najznačajnijem Hrvatskom kazalištu s troje sjajnih glumaca, postavi maestralnu dramu Sándora Máraija “Kad svijeće dogore”?

Zaveden i inspiriran, Ivanda slijedi Máraijev put prema središtu tamnih prostora naše psihe. Odriče se efekata teatra vizualnih i tjelesnih atrakcija te vodi svoje glumce do dubokih intimnih odnosa u kojima svaka riječ, ponekad šapat, traži uvjerljivost u privatnosti glumčeve osobe. Nazovimo to shvaćanjem Máraijeva de profundisa ili pokušajem povratka uvjerljivosti kazališne riječi.

Dok se bauk masovne zaraze i straha od bolnoga umiranja širi zemaljskom kuglom Marai nas vraća u intimni svijet živih lica i kontradiktornih moralnih stavova.

Ako je smrt zadana i neizbježna, onda pitanja odnosa muškarca i žene, prijateljstva i izdajstva, moralnost ubojstva u namjeri postaju dominantna i kao kulminacija: Što je smisao ljudskog života, preživjeti ili doživjeti? Maraieva dramatična introspekcija budi kreativnu strast i neodoljivu potrebu da se dramska lica oplode životnom uvjerljivošću, a publici udahne jedinstveni emotivni doživljaj. Márai preskače banalnosti i piše o suštini. A povratak suštini, za sve nas pomalo je zaboravljena kategorija.

FOTO: Mara Bratoš

Dvojica prijatelja nalaze se poslije trideset godina i svojevrsnim verbalnim dvobojem suočavaju s dugo prešućivanom tajnom njihovog odnosa. Što ih je razdvojilo i što ih je ponovo spojilo u jednoj burnoj noći, da bi se ponovno rastali, ali ovaj put zauvijek? Je li to duh mrtve žene koja se pojavljuje prelazeći u njihovu osobnu realnost? Koja je uloga glazbe u njihovim životima, poglavito Chopina?

Dvojica ostarjelih muškaraca i tri žene isprepliću svoje živote, miješaju prošlost sa sadašnjošću dajući priči okvir napetoga suspensa. Evocirajući prošlost, skidajući sloj po sloj s tajanstvenoga događaja koji je turbulentno promijenio njihove živote, prenose dramski sukob u sadašnjost i tražeći razriješenje plešu između osvete i pomirbe. Jedno epizodno lice će im prigovoriti: Što hoćete? Preživjeli ste. Je li zaista svrha naših života preživjeti?

KAD SVIJEĆE DOGORE – Pretpremijera 23. ožujka, premijera 27. ožujka

prema romanu Sándora Máraija i adaptaciji Christophera Hamptona

Henrik: Siniša Popović

Konrad: Goran Grgić

Krisztina: Zrinka Cvitešić / Iva Mihalić

Nini: …podsjećala je na to da u svijetu postoji nešto što nije sebičnost, što nije strast, što nije taština…

redatelj: Branko Ivanda

dramaturška prilagodba: kreativni tim predstave

scenografi: Branko Ivanda i Andrea Lipej

kostimografkinja: Slavica Šnur

dizajner svjetla: Milan Kovačević

asistentica kostimografkinje: Iva Sopta

dizajnerica vizuala: Sanja Rocco

fotografije: Mara Bratoš

producentica: Lidija Ivanda

produkcija: HNK u Zagrebu i Teatar Erato

Podijeli sadržaj na društvenim mrežama!
Autor

Pričamo o fenomenima koje izazivaju ili uzrokuju urbane pojave u društvu, idejama koje prožimaju pop kulturu, tehnologiju, film, književnost, umjetnost, glazbu, dizajn...

Ostavi komentar